Subota, 29 Srpanj 2017 22:21

S gospodom gospodski...

Dnevni red sadržavao je deset točaka, ali je dohranjen s dvije, tri dana pred sjednicu. Protiv te dvije glasali smo protiv jer su dodane u posljednji čas (kupoprodaja stana Dušku Matušanu i Ugovor o izgradnji širokopojasne infrastrukture) bez jedne jedine rečenice obrazloženja ubacivanja i bez dokumenata, u dnevni red za koji već tada nedostaje materijal za više od polovice točaka! Sjednica nije ni započela, a predsjednik vijeća dobacuje kako smo "jako napredni" (misleći na protivljenje ubacivanju druge točke). Čovjek na poziciji predsjednika vijeća (a inače i javni službenik na dosta društveno važnoj poziciji), bez obzira iz kojih političkih redova dolazi, trebao bi biti maksimalno objektivan, suzdržan i profesionalan. Nije na njemu da procjenjuje, uvjetuje i osuđuje, kao što nije na meni da procjenjujem njegov rad na otoku na kojemu je, eto, poljoprivreda i stočarstvo posve zamrla.

Na točke dnevnog reda...

Prvo sam primio na znanje opomenu predsjednika vijeća da ne nosim kratke hlače na sjednice (koje ću naravno i dalje nositi). Pametnim upraviteljima ne bi trebalo biti bitno kako netko izgleda nego što donosi na stol svojim znanjem i prijedlozima.

Ukupno smo imali pravo na četiri pitanja gradskoj upravi. Četvrto pitanje bila je opaska upućena predsjedniku Gradskoga vijeća, da nismo dobili odgovor na dva maila, pa da li ima smisla da ih ubuduće šaljemo ili ćemo zapeti na njegovoj /ignore listi. I ovo mi je bio najgori dio sjednice, jer sam pred očima doživio pad kulture čovjeka kojega u nekim krugovima doživljavaju stupom kulture. Čovjek ne prostači, ali nepotrebno diže glas pozivajući se na Poslovnik. Poslovnik ovo, poslovnik ono, a potpredsjednik vijeća mu drži svijeću. Ostalih 6 vijećnika pozicije mudro šuti, shvaćaju valjda da nepotrebno gubi kontrolu oko bedaste stvari.

Pretpostavljam da mu nije sjelo što smo glasali protiv njegovog imenovanja za predsjednika vijeća, ali što se može - ne smatramo ga dobrim izborom, ne podržavamo vlast i ne podržavamo njihovu većinu. Ali osvećivati oko toga mogu se samo sitne duše.

A pitanje mailom, a ovo je i pouka iz kulture komunikacije 21. stoljeća, je bilo posve benigno.
"Da li kao Predsjednik GV imate preferencije komunikacije i predloške dokumentacije kojih želite da se pridržavamo, a koji bi Vama olakšali sagledavanje dokumenata/prijedloga, za ubuduće. Primjerice, ukoliko želimo predložiti dopunu dnevnog reda ili amandman, imate li neki "template" kako želite da dokumentacija izgleda i na koji način da Vam se dostavlja, da li Vam odgovara da dokumentaciju i prijedloge dopune šaljemo mailom (u pravilu, inicijative od strane nas doći će uvijek pismenim putem i unaprijed, a to je najbolji način). Svaki prijedlog je dobrodošao, koji bi nam olakšao suradnju."

Nismo glupi i znali bi kako poslati prijedloge, ali mail je više bio test koji je potvrdio nekoliko stvari - da nisu spremni na suradnju, da ih jednostavna komunikacija ne zanima, da će se pozivati na slovo zakona u svakoj prilici kako bi poentirali i da ih jednostavno nije briga, kako za nas tako i za naše prijedloge.

Profesionalac bi odgovorio nešto u smislu...

"Poštovani kolega vijećniče,
u prilogu Vam dostavljam primjer prijedloga kojega mi je za vrijeme prošlog saziva dostavio vijećnik XY, a koji ima odgovarajuću pravnu i tehničku formu. Iz njihovog primjera biti će jasno kako formulirati prijedloge, a možete i postaviti dodatna pitanja. Preferiram kontakt mailom jer je jednostavnije i brže, pa predlažem da i u budućnosti tako komuniciramo.

Molim također da mi dostavite takve prijedloge barem X dana prije održavanja sjednice kako bih na svojoj strani mogao odradtiti sve propisane pripreme, potvrdio da je sve u redu s materijalom i obavijestio ostale vijećnike o Vašim namjerama, kako bi se i sami mogli pripremiti u izlaganjima. S obzirom da ste novi u ovome, stojim na raspolaganju za dodatna pitanja kako bi lakše i ugodnije surađivali.

Srdačan pozdrav!"

Eto, tako bi izgledao jedan normalan odgovor normalnog kolege. Ali ne! On se dere da se tako ne radi, da pročitamo poslovnik, a ako ne znamo čitati poslovnik neka idemo doma i neka prijedloge dostavljamo putem pisarnice (iako poslovnik dopušta elektroničkim putem...)! Čovjek ne želi jednostavno, nego komplicirano. Old School. Želi da ispadnemo glupi. Kakav pad čovjeka kojega sam nekada cijenio. Birokracija je bolest nezrelih društava iza koje se skrivaju nezainteresirani i nekompetentni. Kakvo gubljenje energije na proceduru, oko jednostavnih stvari koje ne trebaju nikakve procedure.

Ali niti je problem u načinu postavljanja maila, niti u našem cimanju da nam se na njih ne odgovara. U stvarnosti, ovo je sukob dvaju svjetova. Jednog starog, čije vrijeme prolazi i koji se ne može pomiriti sa svršetkom svoga doba, njihovih vrijednosti, ostavštine (ako je uopće imaju). Doba u kojemu njihov značaj nestaje. To je grozničavo državanje za poziciju u društvu (ne nužno političku), koja izmiče iz ruku. I novoga svijeta koji ODBIJA postupati po obrascima minulih vremena (u kojemu su mediokriteti i podobnici dobro prolazili), koji je uvelike već napustio domovinu pa se i sam grozničavo čupa da uvede novi sustav vrijednosti i reda, dok svi zajedno ne izgorimo u vihoru ekonomsko-socijalne degradacije koje su nam ti ljudi ostavili u naslijeđe. To je demografski i strukovni sukob, konflikt dviju kultura, nežigosanih sa ljudima čije su prostate veće od mozga. Sukob odslužene taštine sa mladenačkim idealizmom, glupe birokratičnosti sa suvremenom pragmatičnošću.

Kada gledam te ljude pred sobom, te metuzaleme, te ljude bez žara u očima i strasti u srcima, pogađa me strašno razočaranje. Njima je politika hobi kao što je to nekima izrada skulptura, sadnja cvijeća i slikanje pastelnim bojama. Oni veselje pronalaze u tim svojim druženjima, u tom svojem prividnom zajedništvu, u ekstazi kada izborni rezultati idu u njihovu korist. Vjerujem da je dio njih zaista uvjeren kako radom u tom vijeću i dizanjem ruku za te odluke doprinosi boljitku svoje zajednice, kako istinski vjeruju da je njihovo poslanje pozitivne naravi. Ali nije! Najbolji dokaz tome je iseljavanje mladih i sposobnih ljudi s otoka, koji ovdje ne vide perspektivu, među kojima su i njihova djeca... Privatni život očito se sveti za loše političke odluke.

Na izlasku iz dvorane dobacio je potpredsjednik vijeća kako objave NLO-a ne čita. Šteta, jer da čita saznao bi da postoji i druga Hrvatska, ne samo hdzovska.

LG

Pročitano 4616 puta

000 32

Naš team

nlo with script

Kontaktirajte nas: lukagrguric@gmail.com (nositelj liste)

Članovi "Nezavisne liste Ostanak - Rab" su nestranački, nezavisni, slobodoumni i dobronamjerni građani otoka Raba koji žele idejama, znanjem i iskustvom pridonijeti napretku svoje životne sredine.

Otok Rab zapao je u probleme raznih podrijetla i ozbiljnih posljedica, stoga se nekolicina principijelnih ljudi udružila u zajedničku listu kao političku platformu kojom će pokušati svrgnuti lokalnu stranačko-rodjačko-klijentelističku mašineriju, a koja nas vodi u ekonomsku i ekološku propast.

Mi smo ljudi koji neće više stajati sa strane dok nam lokalni "šerifi", diletantski političari i samoproglašeni menadžeri remete svakodnevicu, upropaštavaju perspektivu, sabotiraju inicijative i poklanjaju vrijedna otočna bogatstva raznim interesnim lobijima.