Srijeda, 26 Srpanj 2017 17:13

Plan gospodarenja otpadom Grada Raba za razdoblje 2017.-2022. (kojega se već sada ne pridržavaju)

Pozitivno u planu gospodarenja otpadom Grada Raba jest što se uvidjelo da je Rabu potrebna sortirnica i kompostana, a ostalo je promašeno, skupocjeno, neizvedivo ili zastarjelo. Glavna okosnica ovoga plana je da treba provoditi informativno-izobrazne aktivnosti, a sve drugo kao dopuna ovoj točci. Pa komunalni redar i do sada je imao mjere nadzora odlaganja i obvezu prijavljivanja nepropisnog odbacivanja otpada pa to nisu činili. Naš komunalni odsjek je posve beskoristan i takav je već 20 godina. Odgovorni ljudi nikako da shvate da informativno-edukativnim akcijama ne mogu probuditi interes javnosti (koji je prvi uvjet uspješnog sustava upravljanja otpadom), pogotovo kad je taj interes splasnuo nakon što se proširilo saznanje da je otpad koji su vrijedno sortirali u konačnici završio na istom mjestu s ostalim miješanim otpadom. Vjera u institucije i komunalni sustav je narušena i ne može se odgovornost vraćati na građanina koji je u početku pokazao volju za suradnju. A to je samo vrh sante problema s otpadom, gdje ne funkcionira ni Grad, ni lokalna zajednica, ni Država.

Najbolji način na koji će se u kratkom roku postignuti najbolji rezultat sa sortiranjem jest da se naplata odvoza smeća naplaćuje po količini otpada koji se proizvede, što je uostalom europska preporuka, pozitivna praksa i zakonska obveza. O tome u nacrtu nema riječi... Zašto i bi kada bi se time Dundovu izbilo puno novca iz džepa... Stvari sada nimalo ne funkcioniraju, jako su skupe usluge, povremeno smo zasuti smećem, ali u njemu se još ne kupamo pa nitko ne radi velike probleme.

Drugo, inzistira se i dalje na nekoliko različitih odvojenih kontejnera (plastika, papir, staklo, organski otpad, miješani i dr.). Rješenje je puno jednostavnije i nužnije, a to je da postoje samo dva kontejnera, jedan za miješani otpad, a drugi za organski. I u tome se krije uspjeh sustava odlaganja i zbrinjavanja otpada - ne da se stvari počnu rješavati na kućnome pragu, već da se sve odvija na jednome specijaliziranome mjestu dalje od kućnoga praga i svih problema s otpadom koji se tamo stvaraju (glavnom reciklažnom dvorištu sa sortirnicom)

Idealan sustav koji predlažemo, koji je uhodan na Zapadu i koji zagovaraju ekološke udruge jest da se prikupljanje odvija na kućnome pragu u dva kontejnera, miješanog i organskog. Organski se otpad, zajedno s ostalim organskim materijalom (granjem, hranom iz UO-a i dr.) odvozi u kompostanu, a miješani otpad se odvozi u glavno reciklažno dvorište gdje se sortira, razvrstava, balira i u konačnici prodaje i predaje kooperantima na daljnju obradu. Izuzete od tog modela mogu biti neke specijalizirane institucije poput medicinskih, tvrtki koji rukuju opasnim materijalom, a za koje bi se proveo i posebam režim prikupljanja otpada. Na kraju krajeva, čak i da se na kućnom pragu razvrstava otpad, da bi bio prihvatljiv kooperantima, opet treba proći "službeno" soritiranje od strane kom. poduzeća, pa je taj korak suvišan!

Građevinski i ostali teški/tvrdi otpad procesuirao bi se također od strane kom. poduzeća, pretvarao u iskoristivi materijal za javne radove i druge potrebe.

Kompostana nije financijski zahtjevan projekt, uspješna rješenja postoje koje samo treba primijeniti, a nisu skupocjena niti glomazna za implementaciju. Najpraktičniji, potrebama Raba optimalan sustav je statične trake (asfaltirane ili zemljane površine) na koju se doprema i iskrcava organski otpad u liniju. Na kraju "staze" nalazi se specijlizirano vozilo za mljevenje i okretanje materijala koji povremeno, svako nekoliko dana, prolazi stazom, drobi i miješa otpad. Nakon nekog vremena, uslijed djelovanja prirodnih procesa, organski otpad postaje iskoristivi, visokokvalitetan kompost koji se može besplatno ili uz simboličnu naknadu distribuirati potrošačima, ili pak koristiti u održavanju javnih površina. Nikakve garaže, nikakvi milijuni eura investicija, nikakva kompliciranja i filozofiraja oko tog dijela otpada ne treba biti.

Dodatna prednost jesu specifičnosti otoka koji omogućavaju da se veći dio organskog otpada uopće ne stvara već da se nastavi s dosadašnjim principom zbrinjavanja otpada većine kućanstava - kompostiranje u vrtovima i na imanjima ili kao hrana životinjama kojima raspolaže dio otočana, a u tom smislu edukativnim i informativnim aktivnostima promicati model za dio s kućnim pragom. U razdoblju od 2017.-22. samo za nabavku posuda za biootpad, kako navodi Nacrt, planira se utrošiti 1,9 milijuna kuna. Posve neprihvatljivo, a takvih troškova koji se lako mogu zaobići, ima napretek u planu.

Dakle, pet rješenja koja je lokalna samouprava dužna realizirati, želi li riješiti problem s otpadom jesu (idealno na lokaciji Mišnjaka, nejasno zašto se u Nacrtu spominje nekakva lokacija "sjeverno od RZ Mišnjak"?):
1. Tešku mehanizaciju s garažnim prostorom za rješavanje pitanja građevinsko-tehničkog otpada i kamena na lokaciji Mišnjak
2. Glavno reciklažno dvorište sa sortirnicom na lokaciji Mišnjak (uz popratne objekte)
3. Centar za ponovnu oporabu gdje bi se sav onaj otpad koji se može popraviti ili iskoristiti skladištio i reintroducirao u zajednicu kroz razne modele prodaje/suradnje/radionica... na lokaciji Mišnjak
4. Kompostana za trajno rješenje pitanja organskog otpada na lokaciji Mišnjak
5. U vremenu "praznoga hoda" dovoziti s Sorinja tamo postojeći otpad koji je iskoristiv kako bi se maksimalno iskoristili kapaciteti sortirnice i oporabnog centra, čak i u zimskim mjesecima. Prema tome, ne treba Sorinj čim prije zatvoriti nego bi se tamo još neko vrijeme mogao izvlačiti koristan materijal!
6. Kao finalni proces uređenja reciklažnog dvorišta i pozitivan primjer, na krovovima infrastrukture napraviti solarnu elektranu.

Najvažnije u cijeloj priči jest da se Grad Rab NE OSLANJA na ŽCGO Marišćinu, koji je zastarjeli i štetan koncept, u nekoliko navrata odbijen revizijskim ocjenama, a koji će financijski upropastiti našu samoupravu, baciti nas unatrag deset godina po pitanju rješavanja sustava zbrinjavanja otpada. Sam plan gospodarenja otpadom navodi da će izvedba radova na izgradnji pretovarne stanice Sorinj koštati 5,5 milijuna kuna, 2 milijuna kuna više nego postrojenje sortirnice sa oporabnim centrom! Ima li to smisla?!

A zbrinjavanje otpada na ŽCGO Marišćina 24,1 milijun kuna u sljedećih 5 godina, ne računajući barem još nekoliko milijuna kuna dodatnih povezanih troškova prijenosa otpada na Marišćinu! Samo u 2018. trošak zbrinjavanja otpada na Marišćinu će biti 6 600 000 kuna. To je nova škola, kanalizacija, ceste, koje će Rab pokloniti Županiji u ovih nekoliko godina! Rab taj novac nema, dakle trebati će od nekuda namaknuti, a jedini izvor su građani otoka Raba.

Postoji puno više informacija i podataka koje smo željeli predstaviti, kako na sjednici tako i putem ovoga portala, ali čemu kada se naši argumenti odbijaju od "zida"... Odluka je pala, plan je prekjučer izlasan na vijeću, prema viđenome na sjednici - bez da je većina (ako ne i svi) vijećnika pročitala taj plan. Pa se njime ide dalje. Lobiji na državnoj razini nije se uspjelo odstraniti prije godinu dana, pa se neće ni na lokalnoj, pogotovo sada. Šteta je da se odluke donose tako paušalno i s tako malo razumijevanja za materiju. Tužna je istina - problem s otpadom nikada se neće riješiti, barem ne bez velikih troškova za ovu zajednicu.

Za dodatne informacije o ovoj lokalnoj temi posjetite Blog Eko odreda Rab OVDJE, OVDJE, OVDJE, OVDJE, OVDJE, i na još par drugih mjesta, a apeliramo i da posjetite stranice Kriznog eko stožera Marišćina gdje je jako detaljno objašnjena problematika ŽCGO-a.

Pročitano 4521 puta

000 32

Naš team

nlo with script

Kontaktirajte nas: lukagrguric@gmail.com (nositelj liste)

Članovi "Nezavisne liste Ostanak - Rab" su nestranački, nezavisni, slobodoumni i dobronamjerni građani otoka Raba koji žele idejama, znanjem i iskustvom pridonijeti napretku svoje životne sredine.

Otok Rab zapao je u probleme raznih podrijetla i ozbiljnih posljedica, stoga se nekolicina principijelnih ljudi udružila u zajedničku listu kao političku platformu kojom će pokušati svrgnuti lokalnu stranačko-rodjačko-klijentelističku mašineriju, a koja nas vodi u ekonomsku i ekološku propast.

Mi smo ljudi koji neće više stajati sa strane dok nam lokalni "šerifi", diletantski političari i samoproglašeni menadžeri remete svakodnevicu, upropaštavaju perspektivu, sabotiraju inicijative i poklanjaju vrijedna otočna bogatstva raznim interesnim lobijima.