Poziv sa sljedeću sjednicu sadrži 30 točaka dnevnog reda, ali sjednica će vjerojatno biti gotova u roku pola sata i nepotrebno će se razdvojiti na dvije jer nikada ne pripreme sav materijal. Od tih trideset samo su dvije zanimljive (treći pokušaj prodaje poslovne zone i povećanje naknada vijećnicima), ostatak su proceduralne gluposti, izvješća, planovi koji se neće realizirati, mlaćenje prazne slame i beskorisna dokumentacija. Nema „safta“ - nema projekata, nema velikih stvari, nema perspektive.

Da nema povremenih postavljanja vijenaca ne bi ni znali da imamo lokalnu vlast. A ove bi se godine mogao oboriti rekord u ordeniranju i odavanju počasti jer grad jedva da raspolaže novcem za plaće djelatnika. Preostalo je pokazivati se samo na takav način, ali relevantne investicije, u godinama pred nama, možete zaboraviti!

Prije tri godine apelirao sam da Grad na čelu sa vizionarom Nikolom Grgurićem stupi u pregovore sa tadašnjim vlasnicima derutnih zgrada Jedinstva pored Konzuma oko kupovine i pribavljanja vlasništva nad istima. U to je vrijeme ministar Marić šakom i kapom dijelio državnu imovinu lokalnim samoupravama pa je trebalo pucati na tu adresu za pribavljanje državnog dijela imovine (ipak je lokalna vlast korespondirala nacionalnoj), a preostali dio otkupiti od ostalih.

Na prošloj sjednici gradskog vijeća postavio sam upit oko ponovnih izmjena UPU-a, a koje se odnose na gradnju budućeg hotela Mareta (prethodno hotela Istra). Nejasno mi je bilo kako se ranijom javnom raspravom fizičkoj osobi (vlasniku tvrtke) koja gradi hotel odbijaju zahtjevi za povećanjem katnosti i prometovanja ulicom iza hotela dok se njegovoj tvrtki isti zahtjevi odobravaju. Po kratkom postupku sam ušutkan, odgovor dobio nisam sa obrazloženjem da upit nije predmet rasprave. To naravno nije istina, jer se pitanje odnosilo na UPU, čija se izmjena istom sjednicom i usvojila. Kako mi gradonačelnikovi monolozi uzrokuju mučninu napustio sam sjednicu, a ne vidim smisla da iste (rijetke, depresivne i beskorisne kakve jesu) pohodim.

22. sjednica gradskog vijeća Grada Raba prošla je u uobičajenom ozračju nekonstruktivnosti i bijede. Hdzovci samo navrate dignuti ruke za gradonačelnikove želje, većinom ne poznavajući materiju. Na dnevni red sjednice dolaze dokumenti koje su dužni predstaviti mada je jasno da od realizacije neće biti ništa.

Rano smo shvatili da postavljanje pitanja nema smisla. Godine demagoških nastupa, političkih govora (i vjerojatno plaćenih radionica komunikacije) učinile su gradonačelnika govornikom. Na pitanja se ne dobiju konkretni odgovori, a samo mu se daje medijski prostor i šansa za omalovažavanje neistomišljenika. Ulazim u polemiku kada ne bih smio - jer je na domaćem terenu, među svojim pouzdanicima, poslušnicima i plaćenicima. Tog čovjeka treba izbjegavati kada je i dok je na poziciji moći.

Zamislite da Grad Rab nije potpuno osiromašena općina rasprodane imovine i nikakvih prihoda. Da sam investitor u vlasništvu sada brisanog prostora nekadašnjeg hotela Istra dobro bih razmislio da li mi se u nesigurnom turističkom okruženju postpandemijskog razdoblja isplati graditi hotel ili unovčiti zemljište.

Možda bi na priliku za kupnjom uskočio grad pa na istome podignuo muzej, igrališta, zgrade javne namjene ili u najgorem slučaju parking. Ne vrijedi maštati – financijsko stanje grada je tako očajno da sljedećih 30+ godina ne možemo očekivati ozbiljnije investicije.

000 32

Naš team

nlo with script

Kontaktirajte nas: lukagrguric@gmail.com (nositelj liste)

Članovi "Nezavisne liste Ostanak - Rab" su nestranački, nezavisni, slobodoumni i dobronamjerni građani otoka Raba koji žele idejama, znanjem i iskustvom pridonijeti napretku svoje životne sredine.

Otok Rab zapao je u probleme raznih podrijetla i ozbiljnih posljedica, stoga se nekolicina principijelnih ljudi udružila u zajedničku listu kao političku platformu kojom će pokušati svrgnuti lokalnu stranačko-rodjačko-klijentelističku mašineriju, a koja nas vodi u ekonomsku i ekološku propast.

Mi smo ljudi koji neće više stajati sa strane dok nam lokalni "šerifi", diletantski političari i samoproglašeni menadžeri remete svakodnevicu, upropaštavaju perspektivu, sabotiraju inicijative i poklanjaju vrijedna otočna bogatstva raznim interesnim lobijima.