Upoznajte team
Program i ciljevi
U narednim člancima analizirati ćemo i predložiti mjere za spas Grada Raba. Najvažnija i prva točka programa je izvlačenje otoka iz močvare propadanja u koju su ga uvukli HDZ (i SDP). Rab je na koljenima – u ogromnim dugovima, demografski opustošen, loše javne infrastrukture, urbanistički devastiran i opterećenim kreditima neuspješnih projekata.
Rab je u katastrofalnom stanju što se tiče investicijskog potencijala i mogućnosti povrata nakupljenih dugovanja. Postoji nekoliko mehanizama za izvlačenje iz gliba, ali Grad nijedan ne može koristiti. Što smo imali imovine Nikola Grgurić je prodao, a za preostalo nema interesa čak i uz dumpinške cijene (Vila Danica, PZ Mišnjak…). Daljnje zaduženje je vjerojatno moguće, ali ovakva spirala zaduživanja vodi u još brži bankrot. Nove poreze u stanju aktualne besparice građana (koju će produbiti loša nadolazeća sezona) je teško uvesti. Na pomoć države i županije ne može se računati – nisu dali ni u plodnim godinama. Od nas su živili, odakle da nam pomažu?
Otpuštanja su moguća i potrebna, ali nisam čuo za slučaj gdje javni djelatnik nije dobio tužbu i obeštećenje za nezakonit otkaz. Doista, koji luđak želi naslijediti pustopoljinu koju za sobom ostavlja rapski HDZ?!
Ususret skorašnjim lokalnim izborima vrijedi napraviti analizu (ne)učinjenog kako bi se procijenilo zaslužuju li hdzovci još jedan mandat. U analizi ćemo pokriti samo najvažnije projekte u kojima je i najviše novca bačeno u vjetar. Kako i priliči nestransparentnoj vlasti, građani znaju tek dio ukupne slike – slike u kojoj pažnju zaokupljanju veliki elementi. Deseci manjih odluka prolaze ispod radara, ali odnose stotine tisuća kuna i djeluju destruktivno na moral građana. Analiza i ganjanje tih informacija pojelo bi previše vremena i energije pa će se ostaviti po strani. Štofa je i ovako previše.
Nakon prva dva bezuspješna pokušaja, vizionar-gradonačelnik Nikola Grgurić stavlja PZ Mišnjak opet na bubanj. Prošlu su godinu procijenili vrijednost zone na 24,8 milijuna kuna tj. cca 300 kn/m2. Zatim su ove godine pokušali ponovno, cijenu spustili za trećinu, na 17 milijuna kuna (cca 200 kn/m2). Oba puta nije bilo zainteresiranih.
Na posljednjoj ovogodišnjoj sjednici traže od vijeća da dodatno spusti cijenu (koja bi uz kreativne vratolomije sa popustima) iznosila tek 15€/m2 (110kn/m2). Dakle, sa tri stotine kuna, u pola je godine cijena kvadrata pala na svega trećinu, triput manje nego je u istu uloženo.
Krajem godine 2017., u vrijeme najave da će se Grad Rab zadužiti 13 milijuna kuna za njen dovršetak, uputio sam gradskoj upravi upit o stanju i budućim planovima poduzetničke zone Mišnjak. Kako tada nije bilo dostupnih detaljnih podataka o načinu korištenja, kriterijima dodjele prostora, rokovima, dostupnoj infrastrukturi itd, zamolio sam za pojašnjenja učestalih pitanja i nepoznanica. Ukratko, u zahtjevu Gradu tražio sam da se specificiraju planovi radne zone, rokovi dovršetka gradnje, vrste planiranih radova, pitanja vlasništva i najma, načinima naplate, cjeniku, roku završetka i infrastrukturi, popisu korisnika itd., dakle općeniti i javnopotrebni podaci koji su nužni kako bi građani bili upoznati za što se javni novac troši ili kako bi mogli iskazati interes za najmom/kupovinom prostora po dovršetku.
Poziv sa sljedeću sjednicu sadrži 30 točaka dnevnog reda, ali sjednica će vjerojatno biti gotova u roku pola sata i nepotrebno će se razdvojiti na dvije jer nikada ne pripreme sav materijal. Od tih trideset samo su dvije zanimljive (treći pokušaj prodaje poslovne zone i povećanje naknada vijećnicima), ostatak su proceduralne gluposti, izvješća, planovi koji se neće realizirati, mlaćenje prazne slame i beskorisna dokumentacija. Nema „safta“ - nema projekata, nema velikih stvari, nema perspektive.
Da nema povremenih postavljanja vijenaca ne bi ni znali da imamo lokalnu vlast. A ove bi se godine mogao oboriti rekord u ordeniranju i odavanju počasti jer grad jedva da raspolaže novcem za plaće djelatnika. Preostalo je pokazivati se samo na takav način, ali relevantne investicije, u godinama pred nama, možete zaboraviti!
Prije tri godine apelirao sam da Grad na čelu sa vizionarom Nikolom Grgurićem stupi u pregovore sa tadašnjim vlasnicima derutnih zgrada Jedinstva pored Konzuma oko kupovine i pribavljanja vlasništva nad istima. U to je vrijeme ministar Marić šakom i kapom dijelio državnu imovinu lokalnim samoupravama pa je trebalo pucati na tu adresu za pribavljanje državnog dijela imovine (ipak je lokalna vlast korespondirala nacionalnoj), a preostali dio otkupiti od ostalih.
Na prošloj sjednici gradskog vijeća postavio sam upit oko ponovnih izmjena UPU-a, a koje se odnose na gradnju budućeg hotela Mareta (prethodno hotela Istra). Nejasno mi je bilo kako se ranijom javnom raspravom fizičkoj osobi (vlasniku tvrtke) koja gradi hotel odbijaju zahtjevi za povećanjem katnosti i prometovanja ulicom iza hotela dok se njegovoj tvrtki isti zahtjevi odobravaju. Po kratkom postupku sam ušutkan, odgovor dobio nisam sa obrazloženjem da upit nije predmet rasprave. To naravno nije istina, jer se pitanje odnosilo na UPU, čija se izmjena istom sjednicom i usvojila. Kako mi gradonačelnikovi monolozi uzrokuju mučninu napustio sam sjednicu, a ne vidim smisla da iste (rijetke, depresivne i beskorisne kakve jesu) pohodim.
Još jedna točka koju su stavili pa povukli sa dnevnoga reda sjednice je treća po redu odluka o prodaji zemljišta PZ Mišnjak.
Prošlu su godinu procijenili vrijednost zone na 24,8 milijuna kuna tj. cca 300 kn/m2. Nije bilo zainteresiranih za kupovinu.
Zatim su ove godine pokušali ponovno, cijenu spustili za trećinu, na 17 milijuna kuna (cca 200 kn/m2). Ni ovaj put nije bilo zainteresiranih.
22. sjednica gradskog vijeća Grada Raba prošla je u uobičajenom ozračju nekonstruktivnosti i bijede. Hdzovci samo navrate dignuti ruke za gradonačelnikove želje, većinom ne poznavajući materiju. Na dnevni red sjednice dolaze dokumenti koje su dužni predstaviti mada je jasno da od realizacije neće biti ništa.
Rano smo shvatili da postavljanje pitanja nema smisla. Godine demagoških nastupa, političkih govora (i vjerojatno plaćenih radionica komunikacije) učinile su gradonačelnika govornikom. Na pitanja se ne dobiju konkretni odgovori, a samo mu se daje medijski prostor i šansa za omalovažavanje neistomišljenika. Ulazim u polemiku kada ne bih smio - jer je na domaćem terenu, među svojim pouzdanicima, poslušnicima i plaćenicima. Tog čovjeka treba izbjegavati kada je i dok je na poziciji moći.
Zamislite da Grad Rab nije potpuno osiromašena općina rasprodane imovine i nikakvih prihoda. Da sam investitor u vlasništvu sada brisanog prostora nekadašnjeg hotela Istra dobro bih razmislio da li mi se u nesigurnom turističkom okruženju postpandemijskog razdoblja isplati graditi hotel ili unovčiti zemljište.
Možda bi na priliku za kupnjom uskočio grad pa na istome podignuo muzej, igrališta, zgrade javne namjene ili u najgorem slučaju parking. Ne vrijedi maštati – financijsko stanje grada je tako očajno da sljedećih 30+ godina ne možemo očekivati ozbiljnije investicije.
Za deset dana održati će se sjednica vijeća, nakon podosta vremena, sa poprilično bijednim dnevnim redom, ali gledati kako si u ovo vrijeme gradonačelnik podiže plaću vrhunac je cinizma.
Hrvatska ima 313 turističkih zajednica. Ne treba posebno ulaziti u analizu i razloge tako velikog broja zajednica tj. opravdanost njihovog postojanja. Da je riječ o reliktima prošlosti i političkim organima koji služe uhljebljivanju zna se dobro. Nakon umirovljenja prošlog direktora, iako je postojao već zaposlen adekvatan kadar, gradonačelnik Nikola Grgurić objavio je natječaj za novog direktora. Ime nove direktorice TZ Rab znalo se tri mjeseca prije objave natječaja...
Članovi "Nezavisne liste Ostanak - Rab" su nestranački, nezavisni, slobodoumni i dobronamjerni građani otoka Raba koji žele idejama, znanjem i iskustvom pridonijeti napretku svoje životne sredine.
Otok Rab zapao je u probleme raznih podrijetla i ozbiljnih posljedica, stoga se nekolicina principijelnih ljudi udružila u zajedničku listu kao političku platformu kojom će pokušati svrgnuti lokalnu stranačko-rodjačko-klijentelističku mašineriju, a koja nas vodi u ekonomsku i ekološku propast.
Mi smo ljudi koji neće više stajati sa strane dok nam lokalni "šerifi", diletantski političari i samoproglašeni menadžeri remete svakodnevicu, upropaštavaju perspektivu, sabotiraju inicijative i poklanjaju vrijedna otočna bogatstva raznim interesnim lobijima.
