Ususret skorašnjim lokalnim izborima vrijedi napraviti analizu (ne)učinjenog kako bi se procijenilo zaslužuju li hdzovci još jedan mandat. U analizi ćemo pokriti samo najvažnije projekte u kojima je i najviše novca bačeno u vjetar. Kako i priliči nestransparentnoj vlasti, građani znaju tek dio ukupne slike – slike u kojoj pažnju zaokupljanju veliki elementi. Deseci manjih odluka prolaze ispod radara, ali odnose stotine tisuća kuna i djeluju destruktivno na moral građana. Analiza i ganjanje tih informacija pojelo bi previše vremena i energije pa će se ostaviti po strani. Štofa je i ovako previše.

Nakon prva dva bezuspješna pokušaja, vizionar-gradonačelnik Nikola Grgurić stavlja PZ Mišnjak opet na bubanj. Prošlu su godinu procijenili vrijednost zone na 24,8 milijuna kuna tj. cca 300 kn/m2. Zatim su ove godine pokušali ponovno, cijenu spustili za trećinu, na 17 milijuna kuna (cca 200 kn/m2). Oba puta nije bilo zainteresiranih.

Na posljednjoj ovogodišnjoj sjednici traže od vijeća da dodatno spusti cijenu (koja bi uz kreativne vratolomije sa popustima) iznosila tek 15€/m2 (110kn/m2). Dakle, sa tri stotine kuna, u pola je godine cijena kvadrata pala na svega trećinu, triput manje nego je u istu uloženo.

Krajem godine 2017., u vrijeme najave da će se Grad Rab zadužiti 13 milijuna kuna za njen dovršetak, uputio sam gradskoj upravi upit o stanju i budućim planovima poduzetničke zone Mišnjak. Kako tada nije bilo dostupnih detaljnih podataka o načinu korištenja, kriterijima dodjele prostora, rokovima, dostupnoj infrastrukturi itd, zamolio sam za pojašnjenja učestalih pitanja i nepoznanica. Ukratko, u zahtjevu Gradu tražio sam da se specificiraju planovi radne zone, rokovi dovršetka gradnje, vrste planiranih radova, pitanja vlasništva i najma, načinima naplate, cjeniku, roku završetka i infrastrukturi, popisu korisnika itd., dakle općeniti i javnopotrebni podaci koji su nužni kako bi građani bili upoznati za što se javni novac troši ili kako bi mogli iskazati interes za najmom/kupovinom prostora po dovršetku.

Poziv sa sljedeću sjednicu sadrži 30 točaka dnevnog reda, ali sjednica će vjerojatno biti gotova u roku pola sata i nepotrebno će se razdvojiti na dvije jer nikada ne pripreme sav materijal. Od tih trideset samo su dvije zanimljive (treći pokušaj prodaje poslovne zone i povećanje naknada vijećnicima), ostatak su proceduralne gluposti, izvješća, planovi koji se neće realizirati, mlaćenje prazne slame i beskorisna dokumentacija. Nema „safta“ - nema projekata, nema velikih stvari, nema perspektive.