Upoznajte team
Program i ciljevi
Krajem godine 2017., u vrijeme najave da će se Grad Rab zadužiti 13 milijuna kuna za njen dovršetak, uputio sam gradskoj upravi upit o stanju i budućim planovima poduzetničke zone Mišnjak. Kako tada nije bilo dostupnih detaljnih podataka o načinu korištenja, kriterijima dodjele prostora, rokovima, dostupnoj infrastrukturi itd, zamolio sam za pojašnjenja učestalih pitanja i nepoznanica. Ukratko, u zahtjevu Gradu tražio sam da se specificiraju planovi radne zone, rokovi dovršetka gradnje, vrste planiranih radova, pitanja vlasništva i najma, načinima naplate, cjeniku, roku završetka i infrastrukturi, popisu korisnika itd., dakle općeniti i javnopotrebni podaci koji su nužni kako bi građani bili upoznati za što se javni novac troši ili kako bi mogli iskazati interes za najmom/kupovinom prostora po dovršetku.
Poziv sa sljedeću sjednicu sadrži 30 točaka dnevnog reda, ali sjednica će vjerojatno biti gotova u roku pola sata i nepotrebno će se razdvojiti na dvije jer nikada ne pripreme sav materijal. Od tih trideset samo su dvije zanimljive (treći pokušaj prodaje poslovne zone i povećanje naknada vijećnicima), ostatak su proceduralne gluposti, izvješća, planovi koji se neće realizirati, mlaćenje prazne slame i beskorisna dokumentacija. Nema „safta“ - nema projekata, nema velikih stvari, nema perspektive.
Da nema povremenih postavljanja vijenaca ne bi ni znali da imamo lokalnu vlast. A ove bi se godine mogao oboriti rekord u ordeniranju i odavanju počasti jer grad jedva da raspolaže novcem za plaće djelatnika. Preostalo je pokazivati se samo na takav način, ali relevantne investicije, u godinama pred nama, možete zaboraviti!
Prije tri godine apelirao sam da Grad na čelu sa vizionarom Nikolom Grgurićem stupi u pregovore sa tadašnjim vlasnicima derutnih zgrada Jedinstva pored Konzuma oko kupovine i pribavljanja vlasništva nad istima. U to je vrijeme ministar Marić šakom i kapom dijelio državnu imovinu lokalnim samoupravama pa je trebalo pucati na tu adresu za pribavljanje državnog dijela imovine (ipak je lokalna vlast korespondirala nacionalnoj), a preostali dio otkupiti od ostalih.
Na prošloj sjednici gradskog vijeća postavio sam upit oko ponovnih izmjena UPU-a, a koje se odnose na gradnju budućeg hotela Mareta (prethodno hotela Istra). Nejasno mi je bilo kako se ranijom javnom raspravom fizičkoj osobi (vlasniku tvrtke) koja gradi hotel odbijaju zahtjevi za povećanjem katnosti i prometovanja ulicom iza hotela dok se njegovoj tvrtki isti zahtjevi odobravaju. Po kratkom postupku sam ušutkan, odgovor dobio nisam sa obrazloženjem da upit nije predmet rasprave. To naravno nije istina, jer se pitanje odnosilo na UPU, čija se izmjena istom sjednicom i usvojila. Kako mi gradonačelnikovi monolozi uzrokuju mučninu napustio sam sjednicu, a ne vidim smisla da iste (rijetke, depresivne i beskorisne kakve jesu) pohodim.
Još jedna točka koju su stavili pa povukli sa dnevnoga reda sjednice je treća po redu odluka o prodaji zemljišta PZ Mišnjak.
Prošlu su godinu procijenili vrijednost zone na 24,8 milijuna kuna tj. cca 300 kn/m2. Nije bilo zainteresiranih za kupovinu.
Zatim su ove godine pokušali ponovno, cijenu spustili za trećinu, na 17 milijuna kuna (cca 200 kn/m2). Ni ovaj put nije bilo zainteresiranih.
22. sjednica gradskog vijeća Grada Raba prošla je u uobičajenom ozračju nekonstruktivnosti i bijede. Hdzovci samo navrate dignuti ruke za gradonačelnikove želje, većinom ne poznavajući materiju. Na dnevni red sjednice dolaze dokumenti koje su dužni predstaviti mada je jasno da od realizacije neće biti ništa.
Rano smo shvatili da postavljanje pitanja nema smisla. Godine demagoških nastupa, političkih govora (i vjerojatno plaćenih radionica komunikacije) učinile su gradonačelnika govornikom. Na pitanja se ne dobiju konkretni odgovori, a samo mu se daje medijski prostor i šansa za omalovažavanje neistomišljenika. Ulazim u polemiku kada ne bih smio - jer je na domaćem terenu, među svojim pouzdanicima, poslušnicima i plaćenicima. Tog čovjeka treba izbjegavati kada je i dok je na poziciji moći.
Zamislite da Grad Rab nije potpuno osiromašena općina rasprodane imovine i nikakvih prihoda. Da sam investitor u vlasništvu sada brisanog prostora nekadašnjeg hotela Istra dobro bih razmislio da li mi se u nesigurnom turističkom okruženju postpandemijskog razdoblja isplati graditi hotel ili unovčiti zemljište.
Možda bi na priliku za kupnjom uskočio grad pa na istome podignuo muzej, igrališta, zgrade javne namjene ili u najgorem slučaju parking. Ne vrijedi maštati – financijsko stanje grada je tako očajno da sljedećih 30+ godina ne možemo očekivati ozbiljnije investicije.
Za deset dana održati će se sjednica vijeća, nakon podosta vremena, sa poprilično bijednim dnevnim redom, ali gledati kako si u ovo vrijeme gradonačelnik podiže plaću vrhunac je cinizma.
Hrvatska ima 313 turističkih zajednica. Ne treba posebno ulaziti u analizu i razloge tako velikog broja zajednica tj. opravdanost njihovog postojanja. Da je riječ o reliktima prošlosti i političkim organima koji služe uhljebljivanju zna se dobro. Nakon umirovljenja prošlog direktora, iako je postojao već zaposlen adekvatan kadar, gradonačelnik Nikola Grgurić objavio je natječaj za novog direktora. Ime nove direktorice TZ Rab znalo se tri mjeseca prije objave natječaja...
Svijet se promijenio, grad u besparici, a nijedna mlada osoba ne razmišlja o radiju kao relevantnom informativnom mediju. Krenimo na brojeve, koji su najbolji pokazatelj opravdanosti utroška javnih sredstava. Riječ je o podacima od prije dvije godine (prosinac 2018.) pa bi noviji upit doveo na vidjelo i nove troškove. Zbog aktualnosti podataka u prvotnom odgovoru, tada dostavljeni, a dolje navedeni iznosi, dovoljno dočaravaju troškove funkcioniranja lokalne radio stanice u određenom vremenskom periodu. Pa sami odlučite da li je Radio Rab opravdan trošak, s obzirom na dobiveno. I alternativu.
Mnogobrojni gradovi donose hitne odluke ublažavanja posljedica krize i olakšavanja rada poslodavcima kroz rasterećenja i poticaje. Donose se nove sistematizacije radnih mjesta, hitno digitaliziraju radni procesi i komunikacija, otvaraju stranice za javni uvid u troškove rada gradskih uprava, reduciraju se troškovi servisa, smanjuju trošarine, ukidaju najmovi, povlače proračunske rezerve, traže održiva rješenja punjenja proračuna... Ali Grad Rab se neda. Jer nema i ne zna. Tako za sljedeću sjednicu gradonačelnik predlaže samo dvije točke dnevnog reda – jednu depresivniju od druge.
Mjere grada za pomaganje lokalnog gospodarstva su izostale (grad je pod ravnanjem neznalica postao osiromašen i opterećen kreditima), državne mjere ublažavanja posljedica krize će presušiti, a Hrvatska je ionako upropaštena, nerazvijena i iseljena pozitivnim ljudskim kapitalom. Zalihe i ušteđevine ljudi istopiti će se do kraja godine, a otočani, u kreditima i bez proizvodnje, preskočiti će recesijsko razdoblje i ući izravno u ekonomsku depresiju. Godinama se rapski turizam neće vratiti na prijepandemijsko razdoblje, a razloge treba potražiti u našoj vodstvenoj i planskoj politici (tj. nedostatku iste), više nego u virusu.
U ovo vrijeme teško je govoriti o ičemu osim korone, a tema je pregršt. Hrvatska nije funkcionirala ni bez zaraze, pa možemo pretpostaviti kako će se ovo vrijeme iskoristiti za provlačenje bespravlja, kriminala i korupcije, koji su i prethodnih godina bili u punom procvatu.
Članovi "Nezavisne liste Ostanak - Rab" su nestranački, nezavisni, slobodoumni i dobronamjerni građani otoka Raba koji žele idejama, znanjem i iskustvom pridonijeti napretku svoje životne sredine.
Otok Rab zapao je u probleme raznih podrijetla i ozbiljnih posljedica, stoga se nekolicina principijelnih ljudi udružila u zajedničku listu kao političku platformu kojom će pokušati svrgnuti lokalnu stranačko-rodjačko-klijentelističku mašineriju, a koja nas vodi u ekonomsku i ekološku propast.
Mi smo ljudi koji neće više stajati sa strane dok nam lokalni "šerifi", diletantski političari i samoproglašeni menadžeri remete svakodnevicu, upropaštavaju perspektivu, sabotiraju inicijative i poklanjaju vrijedna otočna bogatstva raznim interesnim lobijima.
